naposletku

... neka mi to ne uzme Nebo za zlo, al' ti si jedino čemu se molim...

19.04.2012.

/////

Kada zbog toga večeramo u 23:30...

Kada zbog toga moram jutros ranije ustati i kupati se i peglati i pospremiti jer danas imamo goste poslije posla, a sve sam to namjeravala sinoć...

Kada zbog toga ne želimo zaspati jer nam je žao da večer završi...

Kada cijela večer prođe u priči...

Kada znam da nakon 9 godina koje smo skupa još uvijek imamo više tema nego vremena...

....e tada sam ja jedna sretna biljka, i ni jutrošnja kiša ni posao mi ne mogu smetati i spriječiti da se smiješkam cijelo vrijeme!

27.02.2012.

////

Uspjela sam iznenaditi samu sebe koliko sam u zadnje vrijeme postala teška. Za vikend smo bili kod prijatelja u gostima, i iako su mi nevjerovatno dragi, i djeca su im (bez ikakve skromnosti) iznimna do takvih granica da se bojim kako će se uklopiti u društvo kad budu malo stariji, i iako mi je bilo divno, u nedjelju ujutro sam nevjerovatno poželila svoju kuću, svoj mir i nas dvoje i naš bioritam. Malo me to zbunilo, jer sam u tom trenutku imala osjećaj da mi je bar 70 godina i da se ponašam kao moja pokojna baka koja nikad nije htjela prenoćiti izvan svoje kuće.

Noviji postovi | Stariji postovi