naposletku

... neka mi to ne uzme Nebo za zlo, al' ti si jedino čemu se molim...

15.02.2013.

/////

Danas je divan dan, danas mi je rođendan...
28 godina. Ni malo, ni puno.
Nešto mi sve danas odgovara.
Na poslu ok, čekam kad ću kući dragom, vani je sunčano, toplo.
Nemam pojma gdje ćemo večeras, i hoćemo li uopće izlaziti.
Volim dane kad je sve tako lagano.
(O problemima i komplikacijama ćemo misliti sutra)
18.05.2012.

/////////

Moji mama i tata imaju nas četvero, u široj obitelji je od troje djece i više, i meni je to predivno. Slažemo se nekad više, nekad manje, ali u svakom trenutku znam da se imam na koga osloniti. Mama bratovog prijatelja je čudna žena, to svi znamo, i prihvaćamo koliko možemo, ali ako još jednom čujem da je "on jedinac i zbog toga posebniji" i "jedinac pa ga više voli" počet ću vrištati. Ljubav moje mame prema bilo kojem od nas četvero se ne može mjeriti, kao ni ljubav bilo koje majke prema svom djetetu, i otkud joj onda pravo da dođe mojoj mami i kaže da svoje dijete više voli jer je jedinac nego ona bilo koje od nas. Zar je moguće da je toliko glupa pa da misli da je ljubav konstantna veličina koja se onda dijeli na broj ljudi pa da svako dobije djelić? Ljudska glupost je nevjerovatna!


Noviji postovi | Stariji postovi